O izložbi, historičarka Alma Leka:

Merima ne prikazuje rat, ni zločin, ni direktno stradanje. Ona prikazuje odsustvo – i to na način koji je bolniji od eksplicitnog prikaza. Prikazuje napuštene kuće, puste pragove, zidove koji pamte, prostore koji su pretrpjeli šutnju.

Kako kaže Ibrahim Kajan, čiji je tekst bio inspiracija za ovu izložbu:

“To je prostor očišćen od čovjeka. Prostor koji je do jučer bio život, a danas je dokument nestanka.” (Kajan, 2013)

Izložba autorice Merime Ivković tehnički je višeslojna – uključuje digitalne slike, kao i svjetleće instalacije koje evociraju duhove prošlog vremena. One ne iluminiraju samo prostor — one simbolički otkrivaju ono što je bilo zaklonjeno, potisnuto, izbrisano.